Nevistina stina ime je jednog od biokovskih prijevoja, nekad jedina spona Primorja i Zabiokovlja, koji je ujedno, kako to obično i biva te prekrasan vidikovac s kojeg pucaju pamtljivi pogledi i na plaventilo Jadrana, ali i biokovske planinske krajolike.
Osim što je riječ o važnoj geografskoj točki, “stina” ima i istaknutu ulogu u lokalnoj kulturi jer se uz nju veže legenda o velikoj ljubavi djevojke i mladića koje je zla kob okamenila na Nevisti.
Prema legendi, djevojka negdje "odozgo", vjerojatno iz Dalmatinske zagore, trebala se udati u Primorje. Majka je bila protiv te ljubavi, a nadasve protiv kćerine udaje za nekog koga obitelj nije odabrala. Možda je bio problem i što je mladić Primorac, odnosno iz siromašna kraja!? Kako bilo, majka je kćer ispratila riječima: Kad more ugledala, dabogda se okamenila! Unatoč tim strašnim riječima, svadbena povorka je krenula predvođena mladoženjom i mladom na konju, i ne sluteći koju snagu ima majčina kletva. Međutim, kad je vesela družba stigla na vrh brda iznad Brela, kletva se ostvarila. Dokaz tome su stijene u obliku konja s mladencima, pogače i burače za vodu koje su se radile od mješina. Ako se pažljivo pogleda, može se vidjeti i mladenkin veo koji je u tom trenutku vjetar skinuo s njezine glave, a i cijelu povorku svatova koja je išla za njima, a danas ih je malo teže vidjeti ako ih ciljano ne tražiš, jer je borovina kroz desetljeća dosta izrasla.
(tekst napisala Vanja Sokol)
